Gdje su i kako se mogu spoznati i odrediti - zakonski i kulturno - granice između liječenja, nadriliječenja i šarlatanstva?
Kako se suvremene zemlje, Europska unija i Svjetska zdravstvena organizacija pravno i politički nose s izazovima medicinskog liberalizma i pluralizma?
Koji su nas društveni, javnozdravstveni, medicinski i masovno-psihološki razlozi doveli u situaciju u kojoj sve veći broj ljudi sumnja u poslanje i praksu konvencionalne, znanstvene medicine, a vjeru, nadu, pa i brigu o vlastitom zdravlju poklanja različitim "alternativcima", samozvanim medicinskim, duhovnim i duševnim čudotvorcima i iscjeliteljima?
Koje se komplementarne i alternativne prakse mogu smatrati korisnima, ili barem neškodljivima, a koje su nekorisne, štetne ili po zdravlje i život opasne?
Postoje li i kako se mogu prepoznati liječnici šarlatani?
Korijene renesanse "druge medicine" i procvat novog medicinskog barbarizma i šarlatanstva autori traže i pronalaze u suvremenoj kulturi, ali i u od-čovjeka-otuđenoj-medicini koja je, kad je svu svoju vjeru nekritički i bez rezerve poklonila znanosti, tehnologiji i farmaceutskoj industriji, na neki način - izgubila dušu.