U ovom će besprijekornome malom eseju uživati i oni koji nemaju svoj bicikl: slavni francuski antropolog Marc Auge vodi nas kroza sve faze osobnog i urbanističkog odnosa prema biciklu i pokazuje nam kako nas se većina biciklističkih tema tiče bez obzira na to kojim se prometalom najradije služimo. Bicikl je zapravo sjajna metafora za više ili manje prijateljsko lice mjesta u kojem živimo, osobito ako je riječ o gradu -jer i Grad je, naravno, metafora.
Bicikl nepogrešivo pokazuje kakvog su mentalnog sklopa ljudi koji upravljaju gradom i našom svakodnevicom: grad, velik ili malen, u kojem se biciklisti osjećaju dobro, sretno je mjesto za sve svoje velike i male građane. Grad bez gužve i grča, grad bez stresa i prljavštine, tolerantni grad s mnogo prijateljskih susreta, s mnogo prijateljskih prizora i vidika... utopija koja je u rukama (i pod pedalama) nas biciklista-birača!
"Strpljiv i vjeran, bicikl je drugo lice onoga kome pripada; ne želimo se rastati od njega što god bilo, veza koju imamo s njim podsjeća pomalo na vezu koju Aristofan navodi u Platonovoj Gozbi; pravi biciklist potpun je samo kada pronađe izgubljenu polovicu svog prvotnog bića, on je jedno s njom. Veza koja spaja biciklista i njegov bicikl ljubavna je veza i, doslovno, veza puna zahvalnosti koju vrijeme ne uništava, već produbljuje, po potrebi u obliku sjećanja i nostalgije kada ih život razdvoji."