Pitanje znanja i njegovog vrednovanja trebalo bi biti goruće pitanje za opstanak hrvatskog nacionalnog bića: pred nama su vrlo zanimljivi odgovori jednog od najcjenjenijih i najpoznatijih austrijskih znanstvenika. Teorija neobrazovanosti je aktualna, polemična i sjajno artikulirana kritika pojma "društvo znanja". Kroz devet britkih poglavlja ovaj esej o europskoj politici obrazovanja i kulture analizira medijske pojave poput "Milijunaša" i njemu slične kvizove kvaziznanja, razmatra seriju neuspješnih reformi obrazovnih sustava (s posebnim osvrtom na opsjednutost PISA-testiranjima i Bolonjskiin procesom), razmišlja o maniji rangiranja i beskrajnim i neplodnim javnim i privatnim debatama o propadanju razine osnovnoškolskog i srednjoškolskog znanja. Brojnim i duhovitim primjerima iz današnje sveučilišne prakse Liessmann upozorava kako se politikom popuštanja "kapitalizaciji duha" (umjesto otpora "produhovljenjem kapitala") nedvojbeno srlja u opću, masovnu i sveprisutnu, upravo vrišteću neobrazovanost te kako se omiljena političarska fraza "društvo znanja" jasno prokazuje kao isprazna demagoška floskula. Teorija neobrazovanosti Liesmannovo je najpoznatije djelo koje je u Austriji objavljeno u 16 izdanja i doživjelo je brojne kritičarske pohvale.