Kolaps kompleksnih društava suvremeni je klasik antropologije. Središnja autorova teza jest da se društva, kako povijesna tako i suvremena, koriste povećavanjem kompleksnosti kao strategijom održavanja i razvoja. No, djelovanjem zakona opadajućih prinosa, dobrobiti od kompleksnosti sve su manje. Za kompleksna društva, kolaps tada predstavlja racionalni, a ponekad i jedini mogući izlaz iz situacije u koju su se dovela. Tainter opisuje dvadesetak slučajeva kolapsa te daje pregled povijesti pokušaja njihova razumijevanja. Zatim razvija novu i dalekosežnu teoriju koja objašnjava kolaps veoma raznolikih društava, ispituje svoj model i pojašnjava procese raspadanja detaljnim studijama kolapsa Chacoanaca, Maja i Rimskog Carstva. Od djela će imati koristi arheolozi, socijalni antropolozi, klasični i ekonomski povjesničari, a bit će poticajno i mnogim drugim zainteresiranim čitateljima.